Treća došašća - A

Ivan u tamnici doču za djela Kristova (Mt 11, 2-11)

Dvije nedjelje za redom slušamo evanđelje o Ivanu Krstitelju, razumljivo je, jer i sam Isus reče: Između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. Ako Isus tako govori to znači da moramo mnogo dublje otkrivati život Ivana Krstitelja. Ivan je naviještao Isusa, Mesiju. Boraveći u pustinji u njegovoj su duši zasiguro odjekivale riječi proroka Izaije: Neka se uzraduje pustinja, neka od veselja kliče jer će vidjeti slavu Gospodnju. Budite jaki, ne bojte se. 

Te riječi proroka Izaije, u doba surovoga materijalizma i oslabljene vjere, i nama su izazovne, jer često nas pritišće strah, koji umanjuje radost, a bez radosti se ne može živjeti. Ivan je nezaobilazan, jer unatoč pritiscima sa svih strana, radosno i neustrašivo naviješta Isusa. Ako u ikomu onda u Ivanu prepoznajemo svoj život. Kako?

Tko je Ivan? Isus mnoštvu reče o Ivanu da nije: Trska koju vjetar ljulja, on ima jasan proročki stav i čvrstu vjeru. Nije kao trska, već je postojan kao hrast. Međutim, zar ne vidimo da se pod naletima ideoloških vjetrova mnogi ljudi poljuljaju kao trske. Ivan nije čovjek mekušasto odjeven, mekušasti i slaba duha tako se nose po kraljevskim dvorima. Boje se izići iz sfere osobnih interesa, boje se suočiti s nevoljama, boli i smrću, pa žive u trajnomu bijegu. No, Boga se prije susreće u životnim patnjama, u jecaju srca, nego u buci kraljevskih dvora i sjeni svjetlucavoga nakita. Smisao iskoraka do pustinje života otkrio je Ivan, jer je čovjek vjere. Svoj život daruje Isusu. Boravio je u pustinji, bio je na ciljniku zvijeri, ali ga je dao uhititi čovjek imenom Herod i strpati u tamnicu. U tamnici je čuo za djela Isusa Krista. Nije bio siguran da je to Isus, pa šalje učenike da ga upitaju je li to on!?

Isus mu je poručio po učenicima: Javite Ivanu što vidite: slijepi gledaju, hromi hode, gluhi čuju, mrtvi ustaju. Kakve li poruke za suvremeno doba. Ivan i svi mi pozvani smo Isusa prosuđivati po njegovim djelima, a ne po svojim željama i vizijama. Isusovo je poslanje služiti čovjeku i naviještati Radosnu vijest. Pozvani smo preko siromaštva otvoriti se Božjim darovima. Isus želi da se sačuva duh siromaštva, poniznosti, a ne da se svrstamo među site, sigurne, samouvjerene, ohole, nedodirljive. Pozvani smo tražiti, istraživati mjesta i prostore u kojima ćemo otkriti Isusov duh. Upravo to trebaju javiti Ivanu, jer on iz tamnice Božju blizinu vidi očima vjere.

Gledajući Isusove čine Crkva potiče vjernike na djela karitasa da se odreknu od svoga i dadu onima koji imaju manje, kojima je potrebnije. To je Kristov duh kojeg Ivan naviješta i čeka. Zato Crkva danas slavi nedjelju karitasa i poziva nas da mi tu vijest i djela prenosimo drugima. Jer vjera koja traži Isusa može u siromašnima, bolesnima, patnicima i progoniteljima pronaći brata. Međutim, što je s Ivanom? Ivan je bio poprilično žestok, govori o Isusu kao onomu koji će ognjem spaliti sve što ne valja. No, Isus na nešto drukčiji način prikazuje svoje poslanje, kako, u vidu milosrđa. 

Ivan je krstio Isusa, naviješta ga u pustinji, a sada okovan pati u tamnici, daleko od sunca. Isus mu nije pošao u zatvor. Što li je mogao pomisliti Ivan, a mi? Kako će se radovati, je li se mogao razočarati, sablazniti?

Isus reče Ivanovim učenicima: Blago onomu tko se ne sablazni o mene. To je ključna misao. Isus zna svoje poslanje i tu je poruku poslao Ivanu te mu daje snagu svoga Duha da se u svojoj slobodi u najtežim trenutcima opredijeli, u tamnici, u progonu pred smrt. Ivan je mogao reći, zašto?, toliko sam se mučio, borio za njega i živio čestito. Ali, Ivan pokazuje da je zaista najveći rođen od žene, nije prigovarao Isusu, nije se sablaznio, nije se dao zavesti, obeshrabriti, nije kao trska mijenjao stav, nego se odlučio za Isusa upravo u tamnici života i reče: Herode, odsjeci glavu, ne odričem ga se, jer nisam dostojan odriješit mu obuću. Ivan u tamnici otkriva i nalazi slobodu, jača nadu i vjeru, jer vjera je za trenutke sumraka, za obzorja života, za tamu i noć Božje šutnje. Ivan u Isusu prepoznaje Očevu blizinu i Božje lice. Isus je znao da se Ivan za njega u srcu opredijelio i zato ga hvali i veli da je Ivan glasnik koji mu je pripravio put, da nije mekušac ni trska koju vjetar ljulja. Pozvani smo živjeti tako da Isus može jednoga dana i za nas nešto slično reći.

Da, gdje smo mi? Zar nismo slični Ivanu? Zar se ne osjetimo toliko puta kao u pustinji, nigdje nikoga, a prijetnje i patnje pljušte sa svih strana? Zar se ne doživimo okovano, prezreno i tamno kao u tamnici, zar nam se cijelo društvo i svijet ne čini okamenjeno kao pustinja i tamnica? Zar se ne osjetimo napušteni od svih? Zar nismo u napasti reći: Isuse, toliko ti služim, molim, postim, a sada kada sam u patnji, tamnici i boli, ja i moja obitelj, tebe nema. Da, opasnost je da se pod pritiskom napasti i varljivoga svijeta razočaramo, klonemo, sablaznimo na Boga. Božje nam ponašanje nije uvijek shvatljivo, jer ograničeni smo i zato nam još više treba nade, vjere i ljubavi. Uz Božju pomoć osjećamo i prihvaćamo granice svoje nemoći i ne možemo Bogu naređivati što će činiti. Njegovi nam naumi nisu uvijek do kraja dokučivi, ali su uvijek izraz ljubavi i brige za svakoga čovjeka.

I nama Isus kaže: Blago onomu tko se ne sablazni o mene. To znači, blago onomu tko ostane čvrst u vjeri, tko izdrži okove napasti i zla, tko ustraje u kušnjama. Ivan je čovjek čvrstih stavova i vjere, pravednik i pokornik, on je znao nadvladati krizu i napasti, kada mu nije bilo jasno znao je poslati učenike i pitati Isusa je li to on i znao je strpljivo čekati. On je iščekivao pravedniji svijet, koji bi odgovarao Božjoj volji i za to se borio. Nije posustao ni u tamnici ni pred prijetnjama. 

Sveti Jakov u svojoj poslanici danas reče: Za uzor strpljivosti i podnošenja zala imajte proroke koji su govorili u ime Gospodnje. U pripremi za Božić, osluškujući današnje evanđelje, u Ivanu nalazimo uzor na putu do Isusa te smo pozvani svakoga dana obnavljati svoju vjeru i kao Ivan, unatoč patnjama i nejasnoćama, otkriti smisao slobode i odlučiti se za Isusa. Isus nam daje svoga Duha, kojega nam je dao u sakramentu krštenja. Bilo bi lijepo tu odluku svaki dan posvijestiti i obnavljati. Ni mi se ne bojmo kao Ivan, u tamnici života, pitati Isusa za sve nejasnoće, molimo ga da pogleda naše nevolje, brige, strahove, nemire. No, odgovor često ne dolazi odmah, treba znati čekati, proći tamnicu i suhoću srca, činiti dobra djela i opraštati, ljubiti i strpljivo iščekivati.

Vrijeme došašća nije vrijeme ljuljanja niti uspavljivanja, nego stvaranja odluke za Isusa, i radujmo se u pustinji života, jer Isus nas šalje kao svoje glasnike, a ti Isuse, pomozi nam da te kao Ivan u pustinji i tamnici ovoga svijeta odvažno svjedočimo i dođemo u tvoje kraljevstvo. Amen.