Četvrta došašća - A

Josipe, ne boj se uzeti k sebi Mariju (Mt 1, 18-24)

U pripravi za Božić iz nedjelje u nedjelju osluškujemo riječ Božju, koja nas suočava sa životom i pomaže nam shvatiti smisao Božjega dolaska na zemlju. U tomu duhovnom hodu današnje evanđelje, osim Marije, ističe Josipa. Da bismo shvatili ulogu Josipa u Božjemu naumu valja nam dobro osluhnuti prvo čitanje iz Staroga zavjeta.

Bog je u Staromu zavjetu po proroku Izaiji navijestio rođenje Mesije. Otkrio je svoj naum, samo je pitanje jesu li ljudi prepoznali znakove? Izaija je poticao kralja Ahaza da ne stavlja svoje nade u varljivu politiku, nego u Boga te mu reče: Zaišti znak u Boga, zazovi ga da on zahvati u život Izraela. Je li mi molimo Boga da zahvati u život Hrvatske? Opasnost je da se ljudi zaslijepe politikom i moći, a zaborave na Boga. Međutim, kralj Ahaz veli: ne ću moliti znak u Boga, sam ću odlučiti. Kakve li oholosti. Što mi odlučujemo i naše vođe? Je li se mi kršćani oslanjamo na Boga ili sami na sebe? Potom im Izaija reče: Budući da odbijate zaiskati znak u Gospodina, on će vam ga sam dati: Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel. S nama Bog. 

Taj se Božji naum ostvario u Novomu zavjetu po Mariji i Josipu. Bog je po anđelu poručio Josipu: Ne boj se Josipe, sine Davidov, uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. I Ahaz i Josip ostaju bez riječi. Zar i mi ne ostajemo šuteći, jer ne znamo kako se dostojno pripremiti za Božić u ovo doba neizvjesnosti, zamamnih materijalnih ponuda i društvene buke? Znamo li, u ovo duhovno i moralno nesigurno doba, prepoznati Božji znak i glas, otkriti svoje mjesto i poslanje u društvu i Crkvi?

Mekušasti i bahati kralj Ahaz odbio je Božji znak, a Josip, što čini? Josip se našao u teškoj situaciji, planira brak, a prije nego se sastao sa zaručnicom Marijom spoznaje da je trudna po Duhu Svetom. Kakva li šoka. Što činiti? Svim je umom, dušom i srcem volio Mariju, pa je nije htio javno izvrgnuti sramoti te je naumio otpustiti je potajno. No, Bog mu u snu daje znak. Koji? Reče mu, Josipe, ne boj se, to je dijete od Duha Svetoga, a ti ćeš mu dati ime Isus, što znači Spasitelj, Emanuel, tj. Bog s nama. To je taj veličanstveni znak, koji je Bog najavio po proroku Izaiji.

Kako u Josipov život tako i u naš Bog ulazi tiho dajući znak: Dat ćeš mu ime Isus, zvat će se Emanuel. I nama poručuje, čovječe, ne boj se, dolazi ti Bog Isus koji te spašava od zla, Bog je s nama, s tobom, nije te napustio. Da, Bog želi biti s nama, u nama, djelovati po nama. Jesmo li mi napustili njega? Međutim, Isus nije turist, koji dođe i brzo ode, on želi trajno prebivati i biti s nama. Nameće nam se pitanje tko se u čovjeku nalazi: Ahaz ili Josip? Ahaz je odbio znak, a Josip kada se probudio od sna, uze k sebi svoju ženu!

Je li suvremeni čovjek odrasta, prihvaća li život odgovorno ili samo sanjari? Ako još nismo, vrijeme je da se trgnemo od sna i počnemo u sebi i oko sebe otkrivati znakove Božje dobrote i ljubavi te iz sebe izbaciti uljeza Ahaza i slijediti Josipa. U čemu?

Josip je bio čestit čovjek i u tako zamršenom okružju nije Mariju htio izvrgnuti sramoti. Ali, u ovo napredno doba kao da se jedva čeka drugoga osramotiti i ozloglasiti. Bio je pravedan, tj. bio je vjeran, jer je slušao i slijedio Božji glas, Božju riječ. Bio je karakteran, savjestan, muževan, ne bježi od poteškoća, od razgovara, nije htio poniziti tu mladu ženu, žrtvuje se, pun je strpljenja, ima osjećaj i stav, voli svoju ženu i dijete, ne povlači se niti se predaje, nego se do kraja bori. Kako?

Tako što je on čovjek vjere, pouzdao se, ne u svoju riječ kao bahati Ahaz, nego u Božju riječ i uzeo je k sebi svoju ženu. Društvo bez čvrstih uporišta želi od muškarca i oca stvoriti karikaturu, umanjiti osobnost muža i oca. Premda Josip nije roditelj, ipak odvažno na sebe preuzima ulogu oca, koja pripada Bogu. Kada uzima Mariju shvaća da je to Božje djelo i djetetu daje ime i obitelj. Zato je Josip pravedan. On je uzor dijaloga, jer je u odnosu s Bogom, Marijom i Isusom. Kakvi su današnji ljudski, društveni i crkveni, bračni i obiteljski odnosi?

On je Bogu poslušan, na raspolaganju, a Bog hoće da Josip uzme Mariju za svoju ženu. Ne odbija, već s vjerom prepoznaje Božji znak i prihvaća Božju volju. Tek kada se otvara Bogu vidi jasnije i dalje, dublje i šire, a do tada je htio potajice otpustiti Mariju, a sada je prihvaća. Spreman je na sve rizike i prozivke, jer vjeruje da Duh Sveti stoji iza njega te štiti brak i obitelj, ne želi da brak padne u monotoniju, ne optužuje Mariju, već traži izlaz i daje sigurnost. To je plod otvorenosti Duhu Svetomu. Prihvaća Mariju kao Božji dar te je poštuje i štiti. Zato je Josip uzor modernomu i naprednomu čovjeku. Bog ga poziva da bude otac Isusu, da mu da ime i da ga u to ime odgaja, jer on će spasiti narod od njegovih grijeha. Josip otkriva da Bog čovjeku nije konkurencija, nego izvor radosti i mira.

Kao vjernici pozvani smo otkrivati Božje znakove, a to znači iz sebe i društva odbaciti relativistički stav i bljedunjavi stil Ahaza, a slijediti duhovnu stasitost Josipa i Marije. Pozvano smo odgajati djecu i mladež te stvarati društvo po mjerilima Marije i Josipa. Danas nam trebaju svjedoci pravednosti i vjere kao Josip, ljudi koji ne bježe nego se kao Marija otvaraju Bogu.

Ako je Bog uzeo Josipa za oca i odgojitelja svoga sina, uzimo ga i mi.  Bog nam dolazi i šalje nam znak, stoga, kao Josip i Marija, otvorimo mu svoje srce i udomimo ga u svomu  životu, braku i obitelji, društvu i Crkvi i tako ćemo živjeti od njihova blagoslova i ljubavi. Amen.