Cvjetnica - A

Muka Gospodina našega Isusa Krista (Mt 26,14-27,66)

Dok slavimo ulazak Krista Gospodina u Jeruzalem i mi zajedno s njim ulazimo u njegov i naš Veliki tjedan s nakanom da mu se u pobožnosti suobličimo. Razmišljamo o njegovoj muci, klanjamo se njegovu svetomu križu i s vjerom gledamo u Uskrs, na život preko granice groba.

Dan Isusova ulaska u Jeruzalem nazivamo Cvjetnica. U spomen toga Gospodinova ulaska,  s maslinovim grančicama u ruci, u procesiji svečano ulazimo u našu župnu crkvu pobožno razmatrajući otajstvo Kristove muke. Cvjetnica je neobična. S jedne strane cvijeće i veselje, a s druge strane patnja, muka i smrt na križu. Ove je godine još neobičnija, jer se župne zajednice, zbog opasnosti od zaraze koronavirusa, ne mogu okupiti da bi zajedno, u ophodu i na svetoj misi, proslavili Nedjelju muke Gospodnje. 

Cvjetnica i korona, igre prijestoljâ i manipulacija

Sva evanđelja detaljno govore o Isusovoj muci. U ostvarenju Očeva nauma o spasenju ljudi približio se kraj Isusova zemaljskoga poslanja. Njegov odnos s Ocem očit je u molitvi, jer već na početku i tijekom svoje muke, jecajući, vapi Ocu. Na križu se osjetio ostavljenim i od Oca, ali ide do kraja, jer želi izvršiti njegovu volju. Prije ulaska u Jeruzalem pomolio se na Maslinskoj gori. Dok je ulazio u Jeruzalem, na magaretu, što je znak poniznosti, 'silan svijet prostrije svoje haljine putom, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih putom'. 

Svijet je trgao cvijeće, maslinove i palmine grančice, prostirući ih po putu kojim je Isus prolazio. Mašući grančicama u ruci od radosti su kliktali Mesiji. Eto odakle naziv Cvjetnica. Od cvijeća i grančica kojima su se pleli vijenci i krune, a riječ kruna dolazi od latinske riječi – corona. O značenju i uporabi te riječi može se govoriti s raznih vidika, ali Pilat, i mnoga druga vrhuška, prije i kasnije, nosili su krune/corone od cvijeća i grančica, a neki su moćnici, osim grimiza, stavljali krune/corone od zlata. No, ta ista svjetina, koja je u znak Isusova slavnoga ulaska u Jeruzalem prostirala cvijeće i grančice, za koji će dan vikati: 'Raspni ga, raspni'! Njegovi će mrzitelji splesti vijenac od trnja i kao krunu/coronu staviti mu ga na glavu. Do tada je bilo nečuveno da čovjek razapinje Boga i nabija mu trnovu krunu/coronu na glavu. 

Što se dogodilo da je narod u kratkomu vremenu promijenio mišljenje i stav? U međuvremenu su 'glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube'. Prepali su se da im ne bi preoteo prijestolje, pa je cijelo 'Vijeće' tražilo 'lažno svjedočanstvo protiv Isusa'. Njihov glavni argument je laž, a đavao je „otac laži“ (Iv 8,44). U svojoj neobuzdanosti Veliki svećenik tvrdi da Isus huli, pa, da se dodvori puku, upita ga 'što mu se čini?'. Oni odgovoriše da 'zaslužuje smrt'. Huškali su narod kako bi pogubili nedužna Bogo-čovjeka! To je manipulacija zla i zlobnih ljudi. Zlo je u svojoj bîti veliki manipulator. Bile su to zakulisne i prljave igre prijestoljâ. Narod je dopustio da njim manipuliraju oholi licemjeri, koji su na svojim glavama nosili ukrašene krune/corone. Cilj zla je stvoriti nepovjerenje i puk odvojiti od Isusa Krista, Spasitelja svijeta, pa da ga izrugaju, šireći zablude o Isusu da se 'pravio kraljem', nakon mučenja i razapinjanja, na glavu su mu stavili trnovu krunu/coronu. Kakve li okrutnosti. Očito ni narod nije upoznao i spoznao smisao Isusova dolaska na svijet, jer da su ga upoznali ne bi dopustili da ga razapnu i da se njima manipulira.

Gle slučajnosti! Do danas je bilo nečuveno da je neki virus brzinski uzdrmao cijeli svijet, virus koji se, s razlogom ili bez razloga, zove coronavirus. Virus kojim se, na neobično trnovit način, 'okrunjuje' čovječanstvo, da, virus, koji kao trnje probada čovječanstvo, virus koji stvara globalnu pandemiju i za njega, tvrde, nema lijeka. Zar koronavirus, ta opaka bolest, nije prigoda za igre prijestoljâ, za prestiž i upravljanje svijetom? Ako se ne upozna i ne slijedi Isusa Krista prijeti opasnost razorne manipulacije ljudima na raznim područjima u duhu koronavirusa! Bilo bi pogibeljno da suvremeni Pilat i Vijećâ, iz oholosti i radi sebičnih ciljeva, manipulativno prikazuju stvarnost, osporavaju istinu, traže lažna svjedočanstva da se nevoljne osobe razapne na križ srama, da im se oduzme sloboda, uništi egzistencija, zavede strahovlada, stvori podvojenost, glad i razni oblici ovisnosti, odnosno da se pogubi nedužne ljude. Zar nam se ne čini da se na licima nekih moćnika ne očituje toliko strah od korone koliko od potresa, jer ga ne mogu nadzirati i manipulirati. 

Isus na putu u Jeruzalem

Na putu prema Jeruzalemu Isus zna što ga čeka, čeka ga bitka sa zlom, koje manipulira ljudima. Možda se pitamo je li mogao izbjeći patnju križa? Isus ne odustaje, ide dobrovoljno te uz poklike 'Hosana' ulazi u Jeruzalem i započinje svoj Veliki tjedan. Ne odustaje jer on je Put, Istina i Život! Ne odustaje jer voli narod, ne odustaje jer voli svoju Crkvu, voli svakoga od nas, ne odustaje jer vidi svu Božansku i ljudsku stvarnost, radost i žalost, tugu i nadu, vidi svakoga od nas i zna da njegov ulazak u Jeruzalem znači ulazak u naš Jeruzalem, vidi da njegova Cvjetnica i muka svakomu od nas znači nadahnuće, temelj života i otkupljenje. Isus ne odustaje jer želi pokazati Očevu blizinu s patničkim pukom, do smrti na križu suosjeća sa svakim čovjekom, ne odustaje jer on je 'propusnica' do Oca. To je istina i slika Boga koji se očituje u Isusu Kristu. A mi, na čijemu smo putu? Pozvani smo s Isusom, po ovozemaljskomu trnju, hodočastiti u nebeski, vječni Jeruzalem. Ne možemo sami, stoga smo pozvani u slobodi upoznati i slijediti Gospodina.

Što ga je dočekalo u njegovu gradu Jeruzalemu? Čim je prešao prag jeruzalemskih vrata, kao nikada do tada, razbjesnila se manipulacija zloga. Započele su izdaje i podmetanja. Profiteri i novčani sustav osjetio je prigodu, a Juda se, u želji za srebrnjacima, nasukao, pa izdaje prijatelja, Sina Božjega. Pismoznanci tumače sve po svomu, starješine i farizeji u potaji pripremaju urotu, glavari svećenički i Vijeće traže lažna svjedočanstva, učenici drijemaju te nisu mogli ni uru probdjeti s Isusom, a narod, zaveden, traži sreću gdje stigne. Zatim je stigla samoća i slio se krvavi znoj s Maslinske gore, Isus je od svih napušten, izručen kao zločinac, privezan uz kamenit stup i nemilo bičevan, na leđa mu navališe križ i potom slijedi razapinjanje i strašna smrt. Svega se toga prisjećamo na Nedjelju muke Gospodnje. A, gdje i kako ja proživljavam i slavim Cvjetnicu, hoće li se u meni, makar na trenutak, probuditi duh Šimuna i Veronike?

Cvjetnica: trajna poruka – vječna propusnica

Pitamo se kakvu poruku Cvjetnica šalje suvremenomu čovjeku i Crkvi? Uranjajući u događaje na Cvjetnicu prepoznajemo ljudsku stvarnost. Pokušajmo zamisliti da je Jeruzalem naše društvo, grad, župna zajednica ili naš život!  No, zar se katkada i mi sami ne osjetimo kao Isus na ulasku u Jeruzalem? Isus i danas dolazi nama, a što će naći kada zakorači preko praga našega srca, što će naći kada uđe u Jeruzalem suvremenoga društva ili u župnu zajednicu? Cvjetnicu, zar ne?! Kako se naš Jeruzalem ponaša prema Isusu? S jedne strane vjera, nada i želje za životom, a s druge strane igre prijestoljâ, duhovni virusi, manipulacije i strah, Juda i Pilat, farizeji i Vijeća, Petar i pjev pijetla. Svatko proživljava osobnu i obiteljsku, društvenu i crkvenu Kalvariju, upoznaje samoću, jeca u molitvi, probija ga krvavi znoj i patnja križa. 

U Jeruzalemu suvremenoga života događa se gotovo isti scenarij kao i onoga dana kada je Isus ušao u Jeruzalem. Pitamo se zašto patimo, zašto toliko zla i boli, zašto igre prijestoljâ i manipulacije, što nakon križa i smrti? Gdje se Bog skriva? Dopuštamo li da se zlo razmahuje u svojim manipulacijama ili osluškujemo Isusov glas: 'Ostanite ovdje i bdijte sa mnom', ostanite do kraja i ostvarimo Očev naum spasenja. Na spomenuta pitanja dobit ćemo odgovor samo ako se iskreno s Kristom uputimo u njegov Veliki tjedan, jer Boga i želju za slobodom i mirom ne može se zatvoriti u karantenu. 

Što Isusu treba da bi ušao u naš Jeruzalem? E-propusnica? Treba mu moja propusnica do moga srca, ali ne ona izdaleka, nego izbliza, osobna, jasna i glasna! Da, Isus se ne skriva, ne boji se trnove korone, nego i danas želi ući u srce moga i tvoga Jeruzalema. Samo ga treba propustiti i postat će kruna/korona moga života, Crkve i društva! Možda bi najlakše bilo posipati cvijeće i palmine grančice, prostirati svoja odijela i slati 'sms' poruke, međutim, snažno odjekuju riječi proroka Joela: „Razderite srca, a ne halje svoje. Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali“ (Jl 2,13). Pozvani smo na Cvjetnicu 'ažurirati' svoje srce, propustiti i dopustiti Isusu da u njemu posadi cvijeće/koronu svoje ljubavi i milosti. Zaista, ustat ću, poći i reći Isusu: Evo moja propusnica, ne odustajem od Tebe. 

Crkva, župne zajednice, hodeći svojom Kalvarijom, snagom Duha, pozvana je prosuđivati stanje i slati poruku ohrabrenja i radosti i učiniti sve što mogu da u vjernicima raste kruna Božjega života: zajedništvo, nada, vjera i ljubav, te duhovne latice Kristove Cvjetnice. 

Propustiti Isusa prije nego pijetao zapjeva

Vrijeme i društvo nameću nam koronavirusna bremena, međutim, ne dopustimo nikomu da nam ukrade Cvjetnicu i Veliki tjedan. Zaokupljeni smo teškim egzistencijalnim temama, no, koliko li vremena posvećujemo stožeru i virusima, mobitelu i suvišnim raspravama, ali ne zaboravimo makar dio toga vremena posvetiti čitanju Božje riječi, Isusu. Ne će propasti ništa ako utrnemo tv, radio, ugasimo mobitele i zatvorimo internet portale, a dobit ćemo mnogo ako otvorimo vrata duše i ako se otvorimo Duhu Božjemu i posvetimo razmatranju Cvjetnice, Velikoga tjedna i Kristova pashalnoga otajstva. Tada ćemo osjetiti smisao Cvjetnice. Jer, Isus, unatoč svemu, i ovu Cvjetnicu želi provesti u našemu Jeruzalemu, želi uskrsnuti u našemu srcu. Ne dopustimo da manipulatori preko nas provode svoje zamisli, a dopustimo da Isus u nama i preko nas provede sve što želi.

Svjesni svoje slabosti i grijeha, u ovo gluho doba, kada ne možemo pristupiti svetim sakramentima zbog manipulacije zla, odnosno zbog zaraze koronavirusa, kao znak kajanja, propustimo Isusa prije nego pijetao zapjeva, sjetimo se Petra, koji „gorko zaplaka“ te kao znak kajanja, skrušena srca, kleknimo pred Isusa i zamolimo ga za oproštenje, jer on će nas svojim križem i uskrsnućem propustiti Ocu. Tim činom dopustimo da ponovno svečano uđe u naš život, priznajmo ga svojim prijateljem i Bogom. Kao što je ušao u Jeruzalem neka uđe i u naše srce, neka ga osvježi kao što je jeruzalemski hram očistio od trgovaca. Isto tako, podijelimo s njim kruh posljednje večere i jecaj s križa da bi njegova ljubav ostala u nama. 

U Cvjetnici spoznajemo da život ima smisao samo ako propustimo Krista da živi i djeluje u nama. S vjerom i ljubavlju hodočastimo kroz Veliki tjedan, kroz život, prema Uskrsu, u vječni Jeruzalem i uskliknimo: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Amen.