Sedma vazmena - A

Oče, došao je čas (Iv 17,1-11a)

Pošto je Isus uzet na nebo apostoli su se vratili u gornju sobu. 'Gornja soba' je dvorana Posljednje večere. Otac je nebeski uzdigao svoga Sina Isusa i vratio ga u svoje božanske stanove, ali istodobno trajno ostaje u nama i s nama. Ta činjenica govori o povezanosti i ljubavi Oca i Sina. No, što čine apostoli nakon Isusova uzašašća kada su se uspeli u 'gornju sobu'? Apostoli su bili jednodušno postojani u molitvi. Na susretu u 'gornjoj sobi', nakon Isusova uzašašća, bile su mnoge osobe, a među njima i Marija, Isusova Majka. Okupili su se u molitvi na svemu zahvaliti nebeskomu Ocu. To je prva i prava Crkva i njezin je prvi pothvat, trajni poziv i poslanje molitva, jer znaju da bez Božje pomoći ne mogu ništa učiniti. Marija moli s apostolima, a mi se molimo Majci Mariji da moli za nas. Je li se zaista suvremeni kršćani okupljaju u svojim 'gornjim sobama' na molitvu? Znaju li moliti?

S molitvom bi trebalo započeti i završiti dan, odnosno trebalo bi uvijek u poniznosti Bogu zahvaljivati, slaviti Boga i moliti za milost i mudrost, za dar i snagu njegova Duha, da nas vodi u spoznaji i vršenju njegove volje. Oni koji su uronili u otajstvo Isusa Krista i koji čvrsto vjeruju u njegovo milosrđe redovito, svatko na svoj način, mole. Izvor i vrhunac svih molitava je sveta misa. Ipak, ne možemo se oteti dojmu da mnogi niti idu u 'gornju sobu', tj. u crkvu niti mole. Nedostaje im iskustvo Božje ljubavi, iskustvo vjere u Isusa Krista. Odavna znamo da vjera na zapadu kopni, a to je u posljednje vrijeme potvrdila koronavirus. Zabrinjavajuće je da prvopričesnici, krizmanici te mnogi pripravnici na ženidbu i mnogi drugi, obilaze sve društvene kutke, a na misu gotovo ne dolaze otkada su popustile mjere za pandemiju. Što na to kažu roditelji? Je li možda zajedno mole u kući, odnosno ako ne nauče moliti od čega će živjeti, u čemu će naći smisao u ovomu svijetu, tko su im uzori života?

O važnosti molitve govori nam današnje evanđelje, koje je dio Isusove velikosvećeničke molitve. Isus se uvijek molio i naučio je svoje učenike kako moliti potičući ih da bez prestanka mole. Svoju velikosvećeničku molitvu Isus upućuje Ocu prije muke i smrti na križu. Isus se povukao u osamu, na Maslinsku goru, moli se i u toj nam molitvi otkriva bît svoga poslanja. U molitvi Isus izgovara nekoliko važnih riječi: Otac, slava, vlast, svijet, molitva. Ističem te riječi pitajući se kako ih doživljuje suvremeni čovjek, a kako Isus? 

Mnogi bi možda i htjeli moliti, ali stide se, boje se da će ih netko izrugati, a mnogi i ne znaju moliti a neki, osim u tehniku i znanost, ne vjeruju u snagu molitve. Što i kako Isus moli? Isus se u molitvi obraća nebeskomu Ocu i kaže mu: Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe. U središtu njegove molitve je nebeski Otac, kojega treba proslaviti. Isusu treba Očeva podrška. Ne radi se o svjetovnomu obliku slavljenja, nego o božanskomu. Jer došao je čas da ga u potpunosti proslavi. Sve je okrenuto tomu dugo iščekivanomu času. To je čas muke i križa. Isus na križu jest proslava Oca, to je način proslave Oca i time Otac pokazuje koliko ljubi svijet i čovjeka. Isus je sve bez zadrške stavio u Očeve ruke. Bît njegova poslanja je u tomu da se u svemu, što govori i čini, očituje Očevo ime. Jer proslava Sina je i proslava Oca. Ta slava nije očitovanje sebeljublja i moći niti je razuzdano pijančevanje, nego zajedništvo u ljubavi s Ocem. U tu intimnu molitvu, u tu slavu, Isus uvodi i nas. To je Isus. Ne želi da itko ostane izvan te slave i zato moli za učenike, za sve nas. Ali, neki, opijeni slavom svijeta, zarazom uspjeha i moći, niječu i odriču se nebeskoga Oca. Mnogi se slijepo drže slave svijeta, i to onda više nije slava, nego jadikovka, žalopojka i tragedija svijeta. 

No, što se skriva u proslavi toga časa? U patnji i muci na križu nalazi se moć Isusa Krista, ne da se osveti neprijateljima, nego da privuče Ocu sve ljude koje mu je dao, odnosno one koji su voljni primiti ga. U tomu vidu svoje učenike, svakoga od nas, doživljuje kao Očev dar – svima koje si mi dao, mi smo njegov dar, kao što su djeca dar roditeljima. Isus se obraća Ocu i veli: proslavi svoga Sina vlašću koju si mi dao da život imaju. Naš život pripada Isusu, od njega dolazi i k njemu se vraća. Stoga, oni koji su s Isusom on ih hrani na ovomu svijetu te im daje vječni život. A što je vječni život? Isus nam otkriva tajnu vječnoga života i veli: da upoznaju tebe, jedinoga istinskoga Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Poznavati Boga – Isusa Krista jest smisao i sadržaj ovoga i vječnoga života. Jesmo li upoznali Isusa? Isusa treba svakodnevno upoznavati, tko ga istinski priznaje taj ga moli i slavi, slijedi, prihvaća i svjedoči. Onomu tko tako, unatoč svojim slabostima i grješnosti, slavi Isusa, bit će nagrađen vječnom slavom, vječnim životom na nebesima, taj će ući u nebesku Očevu gornju sobu. Sve izvan toga je donja soba, podzemlje, pustoš i praznina. Onaj tko poznaje i slavi Isusa taj je, unatoč patnjama i križevima, životno miran i radostan, jer zna da Isus ispunja svoja obećanja.

Isus ispunja svoje obećanje u kojemu nam pokazuje smisao svoga poslanja te smisao i bît našega poslanja i života. Što? Ako ne upoznamo Isusa ne možemo upoznati smisao radosti ni patnje ni života. Isus je svijetu objavio Očevo ime, pa u molitvi nebeskomu Ocu veli: Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Isus je ispunio svoje poslanje, objavio je Očevo ime svijetu. A mi? Je li mi vjernici u svakodnevnomu životu ispunjamo krsno obećanje, objavljujemo li Očevo ime svijetu ili svoju slavu, svoje želje, svoje probitke, interese? Isus je došao na svijet ljudima priopćiti istinu o nebeskomu Ocu, otkriti ljepotu života s njim, jer izvan njega život je ispražnjen od bitnoga sadržaja. Međutim, iz objave i svjedočenja Očeva imena rađa se blagoslov i radost života.

Prema tomu, moć i vlast za Isusa, koji je objavio Oca, znači služiti u ljubavi sve do križa, tj. cijelim svojim bićem, svojim riječima i djelima, proslaviti i častiti Oca. Vlast i moć bez toga predznaka pogrđuje i ubija čovjeka, uništava društvo. Isto tako, tko vjerno i radosno slavi nebeskoga Oca na sebe navlači prezir i moć zlih ljudi i trpi mnoge nepravde. Sveti Petar u svojoj poslanici poručuje: „Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva.“

Oni koji ne poznaju i ne priznaju Oca Isusa Krista te niječu snagu molitve, moć nalaze u materijalizmu, a vlast doživljuju kao vlastodržje, pa je zlorabe te se, radi svoje slave i karijere, odriču svih vrjednota do te mjere da i vlastitu djecu uništavaju. To su oznake svijeta bez Boga, sebeljubivi i oholi ne shvaćaju da je vlast služenje na dobrobit bližnjih i društva i zato ugnjetavaju ljude, jer u središtu nije slava Oca, nego njihovo isprazno dokazivanje. Takvi umjesto istine ističu laž, umjesto brige za druge traže samo svoju korist, obećaju a ne ispunjavaju. Uskoro će izbori za Sabor i bilo bi veoma nemoralno i pogibeljno mnogo obećavati da bi pridobili glasove i domogli se vlasti znajući da ništa ne će ili ne mogu ispuniti. To je demagogija.

Što još kaže Isus u molitvi? Isus moli za svoje učenike: Ja za njih molim, ne molim za svijet. Je li učitelji i nastavnici mole za svoje učenike i studente, je li roditelji mole za svoju djecu i djeca za svoje roditelje i učitelje? U evanđelju se pet puta spominje riječ svijet. Isus svoje učenike, pa tako i nas, vidi u svijetu, dakle, nismo izvan svijeta, živimo radosti i žalosti života. A što je svijet? U ovoj Isusovoj molitvi svijet označuje ljude koji su zatvoreni u svoju bahatost, oholost, ljude koji odbijaju Oca. To je vladavina zla, to su đavolske sile koje se protive Bogu, mrze Krista, napadaju Crkvu, kršćane i sve ljude dobre volje. Svijet su oni koji se zatvaraju životu i svjetlu te slijede djela tame, to su širitelji laži i manipulatori. 

Isus ne pripada zakonitostima svijeta i više mu nitko ne može nauditi, ali može naškoditi nama, njegovim učenicima. Zato Isus moli za svoje učenike da ne kolnu, da ne posustanu moliti, da se ne udalje od njega, da ne zalutaju, da se ne razočaraju, da se ne obeshrabre, da ne padnu u očaj i napast nevjere. Isusova molitva obuhvaća one koji slijede Oca, a za Zloga ne treba moliti. U tomu svijetu žive mnogi umišljeni ljudi koji se odriču Oca i sve usmjeruju na svoju slavu i svoju vlast. Tako vlast postaje tiranija, gaženje ljudskoga dostojanstva, sljepoća za pravdu i istinu, manjak ljubavi, bijeg od čovjeka i Boga.

U očima takvih svijet je prigoda za sebičnost, intrige, podvale i osvete, a Isus u svijetu, kako onda tako i danas, želi proslaviti svoga Oca. Isus reče: oni su u svijetu i molim te za one koje si mi dao. Da, mi smo u svijetu, u kojemu neki ne poštuju Oca, a mnogi od njih imaju vlast u rukama. Opasnost je predstavljati se kao kršćani, kao demokršćani, a kada se donose važne odluke, kada u javnosti treba posvjedočiti evanđelje mnogi se služe svjetskom taktikom pretvaranja. Ipak, i mi smo pozvani moliti za sve one koji nam je Bog dao, za sve u svijetu. Apostol Petar potiče: „ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena.“ Kako apostolima tada, tako i nama sada, prijeti opasnost svijeta, sotone i zla, zato Isus žarko moli. A mi, što nam je činiti? 

Nakon što je Isus uzašao Ocu, čuli smo u Djelima apostolskim, učenici su se vratili u Jeruzalem, u 'gornju sobu' i svi bijahu jednodušno postojani u molitvi. Bili su odlučni i složni. I mi ćemo se s naše Maslinske gore vratiti u svoj Jeruzalem, vratit ćemo se možda sa svete mise u svoju gornju sobu: u obitelj, na posao, prijateljima, potrebitima i tu recimo: Oče, došao je čas. Pozvani smo po Božju iskoristi svoj čas. Jer, nismo u svijetu da sebi dižemo spomenike, nego da proslavimo nebeskoga Oca. 

Isus nas poziva da budemo jednodušno postojani u molitvi i djelima, da svojim čestitim životom u ovomu svijetu, snagom Duha Svetoga, služimo i slavimo nebeskoga Oca i da na taj način u ovaj svijet unosimo njegovu radost i ljepotu evanđelja. Amen.